Najbolja predstava na 2. regionalnom festivalu monodrame „inBox“:
Riječ žirija
Bukača Martine Mlinarević jeste autentična, snažna proza napisana izvan ustaljenih literarnih kanona, intimna i ogoljena, angažovana i pobunjenička, ali je takođe knjiga koji bi ste, kada je pročitate radije ostavili na polici nego se upustili u avanturu njenog scenskog uprizorenja.
Tea Šimić, na sreću, nije uradila tako. Ona je imala hrabrosti da prihvati izazov, da na scenu postavi priču o viktimizaciji i stigmatizaciji, odbačenosti i progonu, predrasudama i licemjerju u jednom moralno posrnulom društvu. I o ljubavi, naravno.
Tea je odlučila da na sceni čujemo i krik i opomenu, da osjetimo razarajuću bol, ali i poruku onima koji dolaze da sloboda nije dar već nešto za što se moramo boriti u svakom trenutku naših života i nikada ne odustajati. I za ljubav naravno.
Tea je stala na stranu progonjenih i odbačenih, na stranu popljuvanih jer je znala da bez istinskog izbora i dubokog etičkog utemeljenja neće biti moguća niti estetika niti teatarski izraz, iako znamo da umjetnost ne može promijeniti svijet, ali s druge strane mi joj ne možemo biti dovoljno zahvalni za utjehu koju nudi. Rediteljski postupak Tee Šimić obilježen je minimalizmom u korišenju mogućnosti koje nudi teatarski izraz. Na mah pomislite da je to metod koji će predstavu odvesti u samouništenje.
Samo na mah. Jer nas Tea izborom ovako svedenog scenskog izraza navodi da vidimo bolje, čujemo više i doživimo intenzivnije.
Teina glumačka interpretacija je u istom duhu. Ona je disciplinirana i fokusirana, osviještena u svakoj tjelesnoj radnji i mizanscenu, sigurna i sugestivna u govornoj radnji i facijalnij ekspresiji.
Tea igra bez patetike, minimalistički i rafinirano, svedeno i delikatno.
Nismo zaboravili jedini rekvizit u predstav – maramu – ali to je toliko dobro da su riječi suvišne.
Miralem Ovčina, predsjednik
Dino Rogić, član
Maja Simonović, članica
O predstavi
Monodrama Bukača, po istoimenoj knjizi autorice Martine Mlinarević, osmišljena je kao dramska predstava s elementima fizičkog teatra.
Glumica, Tea Šimić, potpisuje dramaturgiju i donosi vlastita redateljska rješenja. Scenske potrepštine svedene su na minimum kako bi predstava bila maksimalno praktična za gostovanja koja bismo nakon premijere planirali unutar Hrvatske i šire, u skladu s mogućnostima i mjerama koje se poduzimaju po pitanju pandemije.
Tea Šimić odlučila je raditi navedenu monodramu za vrijeme lockdown-a, u intenzivnoj potrazi inspiracije. Popratno tome razvila se ideja o umjetničkoj organizaciji. Realizacija se, zbog raznih
otežavajućih okolnosti, poput potresa, odgađala nekoliko puta te je konačno u finalizaciji za premijeru. Autorica glazbe pisane za predstavu je profesionalna glazbenica Amina Belovari.
Tekst govori o istovremenoj borbi s rakom dojke i cyberbullyingom, te otkrivanju mnogih životnih radosti u najmračnijim okolnostima uzrokovanih bolešću i okrutnim napadima mržnje. Ovo je predstava koja nam otvara oči o sirovoj ljudskosti, teretu koji nam znaju natovariti naši bližnji, te poimanju slobode, roditeljstva, okoline i istinske ljubavi.
Biografija glumice
Rođena u Grudama, BiH 1994. godine. U Splitu maturira kao fotografska dizajnerica 2013. godine i odmah nakon toga upisuje Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Diplomira 2017. kao studentica generacije.
Aktivno sudjeluje u projektu Otvorena scena Obala gdje je ostvarila značajne uloge: Sultanija u Hasanaginici, Marta u Pijanima, Ana Karenjina u istoimenom komadu, te Amanda Wingfield u Staklenoj menažeriji koja je bila zajednički samostalni rad s kolegicom Fatimom Kazazić.
Nakon diplome seli u Zagreb gdje se aktivno prijavljuje u casting agencije i naizmjence snima reklame, serije, sinkronizacije crtanih filmova dok u nedostatku projekata konobari, čisti, radi u trgovini s odjećom itd.
Značajne uloge koje je ostvarila i još uvijek „žive“ su: Johanna u predstavi Hamlet za svakoga, teatar &TD, i Kolumbina u interaktivnoj šetnji Zagrebom Šetnja s Kolumbinama U trenutku eskaliranja pandemije koronavirusa, kad je Hrvatska bila u lockdown-u odlučila je krenuti s monodramom po knjizi Martine Mlinarević – Bukača. Za takav korak prevagnula je odluka da otvori neprofitnu umjetničku organizaciju.
Fotografije: Filip Šarić
