Skip to content

Kako se „desio“ inBox

Mala scena Kazališta mladih „Korifej“ u Hrvatskom kulturnom centru koju godinama vodim uvijek me podsjedala na kutijicu. I to na onu kutijicu u koju brižno spremam svoje najljepše snove i žudnje. Duhovite i vrckave igre. Zvonki smijeh i radost. Utopila se tu i tamo koja suza, uzdah i patnja (jer, što je život bez toga), ali (od)uvijek je ta draga kutijica dupkom puna ljubavi. Kutijica možda jest mala, no njezini dosezi nipošto nisu ograničeni.

Znala sam od prvog dana da ona ima kapacitet za puno vede stvari i zato sam odlučila u našu malu kutijicu pozvati monodrame iz cijele velike i teatarsko prebogate regije. Otud, zapravo, i ideja za naziv festivala – inBox. A na kraju krajeva, želim pokazati kako za razliku od Pandorine kutije, kada se Korifejeva kutija otvori, izlaze samo lijepe stvari od kojih de najviše dobiti, nadam se, naši gledatelji.


inBox regionalni festival monodrame je manifestacija natjecateljskog karaktera koja se organizira u cilju popularizacije monodrame kao oblika scenskog stvaralaštva i afirmiranja BiH i regionalnih akademskih glumaca, dramaturga i redatelja. Festival ima ambiciju rasti i u programskom i u organizacijskom smislu. Ne samo da je Natječaj za najbolji tekst monodrame, koji raspisuje inBox, jedinstven u regiji, nego i cijeli festival ima ogroman kapacitet za razvoj kulturnog turizma Travnika i središnjeg dijela Bosne i Hercegovine. Kažem vam – tako mali, a tako spremni na velike stvari!


Na kraju, svi ovi motivi mogu se svesti pod zajednički nazivnik, a to je jedan vrlo sebičan razlog zbog kojeg sam se usudila pokrenuti jedan ovako veliki festival – nedostajao mi je lijep događaj. Nedostajalo mi je mjesto susreta; mjesto koje de biti ostati epicentar kulture, razmjene lijepih misli i ideja; mjesto na kojem de umjetnost (pro)govoriti i doprijeti do svih onih koji su dovoljno hrabri da joj se otvore.

Da, hrabri! Jer, danas, u svijetu u kojem nas pod teretom materijalizma još melje i žrvanj užurbanosti, ali još više otuđenosti jednih od drugih, prava je hrabrost predati se nečemu što nas duhovno poji. Umjesto razgovora, osmijeha i zagrljaja, počeli smo se zadovoljavati chatovima, emotikonima i GIF-ovima. I zato želim, i sebi i drugima, da barem na četiri festivalska dana izađemo iz diskursa inboxa koji nas udaljava i uđemo u inBox koji de nas lijepim, dobrim i kvalitetnim sadržajem podsjetiti na važnost i smijeha, i suza, ali najvažnije, žive interakcije s drugim čovjekom.

Anela Križanac
direktorica inBoxa